Usporite malo, zivot nije trka , muzika je svuda okolo.
Ovu pjesmu napisala je tinejdzerica bolesna od raka. Htjela je vidjeti koliko ce ljudi shvatiti njenu pjesmu. Pjesmu je napisala djevojka u posljednjoj fazi bolesti, u New York bolnici. Proslijedio ju je njen lijecnik.
Budite sigurni da ste shvatili zavrsnu napomenu poslije pjesme.
SPORA IGRA
Da li si ikad gledao djecu
na ringispilu?
Ili slusao kako kisa
zapljuskuje zemlju ?
Da li si ikad pratio
leptirov kaotican let?
Ili zurio u sunce
na zalasku?
Bolje uspori.
Ne plesi tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba nece trajati zauvijek.
Da li protrcis kroz svaki dan
kao da letis?
Kad pitas Kako si,
cujes li odgovor?
Kad se dan zavrsi,
odlazis li u krevet
sa sljedecih stotinu poslova
koji jure kroz tvoje misli?
Bolje uspori.
Ne plesi tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba nece trajati zauvijek.
Kazes li nekad svom djetetu
uradit cemo to sutra,
i u svojoj zurbi
ne primijetis njegovu tugu ?
Da li si ikad izgubio kontakt
i dopustio da umre dobro prijateljstvo
samo zato sto nisi imao vremena
ili nisi pozvao i rekao Bok?
Bolje uspori.
Ne plesi tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba nece trajati zauvijek.
Kad trcis da stignes negdje
propustis polovinu zabave koja te tamo ceka.
Kad brines i trcis kroz dan,
isto je kao da si bacio neotvoren poklon.
Zivot nije trka.
Uspori.
Cuj glazbu
prije nego sto se pjesma zavrsi…
Dragi moji, molim vas, proslijedite ovaj mail svakome koga znate, cak i onome koga ne znate! Ovo je molba jedne posebne djevojke koja ce uskoro napustiti ovaj svijet zbog raka. Ovoj mladoj djevojci ostalo je samo 6 mjeseci zivota i njena je zelja da slanjem ovog maila poruci svima da zive punim plucima, onako kako to ona nikad nece moci…
